Što li je Srbija napadala Švicarsku... - Sportski defakto

Breaking

ponedjeljak, 25. lipnja 2018.

Što li je Srbija napadala Švicarsku...

Slavko Petrović za SportSport.ba analizira SP


Može li Srbija ostvarili plasman u drugi krug Svjetskog prvenstva u Rusiji, pitanje je koje se nameće nakon šokantnog poraza od Švicarske u sudijskoj nadoknadi. Ja kažem, ne može!



Odlično su krenuli igrači Mladena Krstajića, petnaest minuta bilo je furiozno i vidjelo se da je to bilo isplanirano, no ostatak meča baš i nije. Bilo je jasno da je i za Srbiju i i za Švicarsku utakmica u Kalinjingradu svojevrsno finale, ali finale u kojem se nije moralo pobijediti.
Primiti gol u 91. minuti u onim uslovima za mene je potpuno nejasno. Mislim da su igrači izgorjeli u prevelikoj želji i težnji "sad ćemo mi vama pokazati" što je pokazatelj da prevelika motiviranost nije nužno povoljna. Što li su oni napadali Švicarsku znajući da im je i bod u neku ruku povoljan...?
Baciš sve u napad, ostaviš dole spore igrače i onda ti Šaćiri pretrči skoro 50 metara i zabije gol pa se moraš vaditi protiv Brazila. A pretjerano očekivati i od boljih reprezentacija da se izvade na Brazilu bez obzira što ni oni nisu ostavili neki snažan dojam.
Srbija ima dobre igrače, kvalitetne, ali u njihovoj igri ne vidim osnovu na kojoj bi mogli gajiti optimizam. Balkanske reprezentacije znaju se zainatiti, pobjeđivale su jake kroz historiju, Srbija je 2010. savladala Njemačku, pa onda u naredne dvije utakmice podbacila, ali to je tada bilo prvo kolo. Za takvo nešto u trećem misim da treba biti mentalno jak i imati igru, koju Srbija nema. Brazilu je isto potreban barem bod, a ako bi tako razmišljao, pa išao na bod, onda već moraš kalkulirati šta će biti u duelu Švicarske i Kostarike koja je već ispala...
S druge strane, fantastičan vezni redi i napadački potencijal Hrvatske sada prati i odlična organizacija, rade sve ono što treba da rade, čvrsti su, a maštoviti. Istina je da su Argentinu deklasirali i zbog slabosti Argentine, ali njihova igra je potpuna i ja ih vidim daleko. To se na osnovu dva kola mora priznati.
Njemački selektor Loew je protiv Švedske promiješao karte, ali ih je spasila sreća, ondnosno njihovo oslovično vjerovanje da mogu dati gol u zadnjoj sekundi. Ne dolazi Nijemcima to samo od sebe, uvijek daju sve od sebe, bore se trude i samo tada možeš imati sreće.
Možda su neki nezadovoljni kvalitetom fudbala, ali prosjek golova nakon pola takmičenja govori da gledaoci s te strane moraju biti zadovoljni, imali smo utakmica od po sedam golova čak (Engleska s Panamom i Belgija s Tunisom), Španija i Portugal su igrali 3:3, pa je prosjek od 2,65 golova po utakmici više nego visok, posebno jer je deset utakmica završeno 1:0.
A što se favorita tiče, odnosno ko je najviše pokazao, četiri su ekipe, plus tri kojima se ne može ništa prigovoriti: Hrvatska, Rusija, Belgija, Engleska te Meksiko, Francuska i Urugvaj.
Najviše su me razočarali Argentina, Poljska i Njemačka, mada Nijemci, kaz zabiješ u 95. za ostanak na Mundijalu, mogu sada i do kraja.

Nema komentara:

Objavi komentar