Najljepša priča SP-a: Milioni su gledali kako komunalac skida penal Ronaldu - Sportski defakto

Breaking

srijeda, 27. lipnja 2018.

Najljepša priča SP-a: Milioni su gledali kako komunalac skida penal Ronaldu


Portugalci jesu prošli u drugu fazu Svjetskog prvenstva, ali ne bez drame. U njihovom dramatičnom remiju sa Iranom (1:1) junak meča nije bio Cristiano Ronaldo, nego momak koji mu je odbranio penal.
A njegova životna priča je sve samo ne klasična fudbalska.
Alireza Beiranvand je, pri vodstvu evropskih prvaka, stajao na gol-liniji oči u oči sa najboljim fudbalerom svijeta.
Cristiano Ronaldo je uzeo zalet, izveo penal, a golman za koga je rijetko ko čuo izvan Irana – ne samo zaustavio taj šut, već i koji tren kasnije uhvatio “živu loptu”.
Mreža je ostala sačuvana, a herojski podvig ovog čuvara mreže Iranci su iskoristili da u završnici dođu do remija.
On nije bio koban po Portugalce, mada su Beiranvandovi saigrači bili bijesni na sudiju zbog toga koliko je Ronaldu i ostatku šampiona Evrope gledao kroz prste.
Alireza je na veliku scenu došao gotovo niotkud. Rođen je u porodici nomada, koja je lutala nekadašnjom Perzijom, baš kao i nekadašnji Perzijanci, vodeći stada ovaca u potrazi za kvalitetnom pašom. Pokušavao je da igra fudbal tu i tamo, kao dečkić, bio uglavnom napadač, i to sve do trenutka kada mu se drug nije povrijedio, pa je on morao da stane na gol. Porodici, sa druge strane, nije padalo na pamet da mladog Alirezu Beiranvanda prepusti čarima jedne takve igre. Trebalo je od nečega živjeti, a za nomade je to bio život u pokretu, sa stadom.
“Moj otac uopšte nije volio fudbal. Kada sam malo odrastao, tražio je da počnem da radim. Čak mi je cijepao odeću, jednom i golmanske rukavice. Tada sam otišao na meč i branio bez njih, golim rukama”, prisjećao se nedavno ovaj mladi Iranac.
Kada se porodica konačno stacionirala na jednom mjestu na nešto duži period, mali Alireza je riješio: “pobjeći ću od kuće, fudbal je moja ljubav”.
I, utrčao je u autobus, stigao nekako do Teherana, nadajući se da je tamo moguće ostvariti san.
Imao je velikih problema potom, jer… trebalo je od nečega živjeti. Radio je u fabrici haljina. Prao je automobile. Prodavao pice. Naposlijetku, zaposlio se u gradskoj čistoći.
I, dok je u njoj radio, a fudbal nikada nije ostavljao po strani, profesionalni debi je ostvario kao 19-godišnjak, za Naft Teheran.
Sada, šest godina kasnije, na najvećoj je sceni. Na Mundijal je stigao kao prvi čuvar mreže najvećeg iranskog kluba, Persepolisa, u koji je stigao i sjajnim odbranama i izvanredno dugim dodavanjima saigračima u polju, zbog kojih ga još zovu i “asistent”.
U Rusiji je odigrao tri meča. Bio je nesavladan u pobjedi nad Marokom (1:0). Tri šuta je tada odbranio rivalima, a isto toliko i španskim asovima u minimalnom porazu od evropskog giganta (0:1). Tri puta je spasao Irance i protiv Portugala, uključujući i najblistaviji momenat karijere – odbranu penala Ronaldu. I to samo šest godina nakon što je, kao radnik gradske čistoće, dobio prijelepu vest: “Večeras braniš za prvi tim”.


Nema komentara:

Objavi komentar